Žena iz prodavnice mješovite robe…

Prije svega, želim se izvinuti za moju neodlučnost oko izgleda bloga. Promijenila sam sve moguće templates, isprobala raznorazne varijante, i vratila se prvobitnom izgledu na kraju.

Da krenemo sa temom ovog posta. Ne znam da li ste čuli za japansku autoricu, Sayaka Murata. Fantastična spisateljica i dobitnica japanske književne nagrade, Akutagawa.

Ovo je druga knjiga koju sam pročitala od uvažene autorice, i moje tople preporuke su da pročitate Žena iz prodavnice mješovite robe. Citirat ću kratki opis/siže ovog djela.

Žena iz prodavnice mješovite robe sjajan je prikaz jedne neobične psihe i svijeta skrivenog od pogleda. Iako urnebesno duhovit, čudnovat i pitko napisan, roman daje ironičan i oštar pogled na suvremenu radnu kulturu, konzervativno razmišljanje i rodne uloge te slavi tiho junaštvo žena koje prihvaćaju cijenu da budu svoje.

Da biste lakše razumjeli o čemu se radi, opisat ću djelo jednostavnim jezikom.

Riječ je, naime, o ženi koja radi preko 18 godina u prodavnici mješovite robe dočekujući i otpraćajući preletače, studentariju, ljude različitih pozadina, karaktera, društvenih statusa kao i životnih navika. Upoznaje svoje mogućnosti i sposobnosti da radi posao kojem je odana i previše za funkciju koju obnaša – prodavačica koja ne uzima godišnji niti bolovanje, ne vidi svrhu u slobodnim danima niti ima privatni život bogat društvenim krugovima kao i porodičnim. Ima sestru i prijatelje, udati i oženjeni, sa djecom ili u iščekivanju jedne. Nije previše opterećena društvenim normama i ne vidi svoj cilj u ispunjavanju društvenih normi onako kako svi očekuju i misle da je ispravno.

Ona jednostavno želi da ostane Keiko Furukara, prodavačica iz prodavnice mješovite robe koja se inati svim predrasudama kao i životnim ciljevima koji su za neke ljude sveto pravilo, za neke samo vlastiti izbor, a za nju jednostavno besmisleni. Keiko ne žali sa svojim izborom, niti žudi za životom koji, na primjer, njena sestra vodi. Keiko je zadovoljna sa onim što ima, i poruka je savršeno protkana kroz čitavo djelo…radi ono što želiš, ne ispunjavaj ničije životne ciljeve, norme, želje zarad prihvaćanja kao i bitnost društva. Radi kako želiš, radi šta misliš da je za tebe najbolje i ne osvrći se iza sebe.

Ljudi će te pratiti u koraku kao vlastita sjena, sa pravom da imaju uticaj i mišljenje o tvom izboru i životnim ciljevima – ljudima je uvijek lakše presuditi tuđi život nego hodati putem vlastitog, niko ne voli da se podsjeti da neke životne odluke možda i nisu ispravno donešene, nisu izabrane u vlastitu korist ili su nametnute silom prilika.

Ne želim previše ulaziti u dubiozu ovog djela, ali svakako da toplo preporučujem ovaj fantastičan rad jedne fantastične autorice sa fantastičnom vizijom o životu, predrasudama, životnim sferama i ljudskim sudbinama.

Mi smo djeca kosmosa i stvaramo mikrokosmos u svojoj glavi onako kako nama odgovara.

A za kraj ide i jedan japanski hit iz 80ih.