Svoj razum čuvam koliko god mogu od negativnih informacija i vijesti, od negativnih komentara i primjedbi, od negativnih i toksičnih ljudi, od negativnih misli, od negativnih stavova, od nagetivnog postupanja, od negativnog života.
Oprosti što ne želim da udovoljavam drugim ljudima više. Što ne želim da uskraćujem svoju radost i sreću, remetim svoj mir zarad tuđeg. Što se posvećujem sebi, a prije svega svom mentalnom stanju. Što po prvi put u životu ustupke ne pravim, radim za svoje dobro i ne posvećujem vrijeme tuđim savjetima niti ih upražnjavam.
Oprosti što tek sad sa 30 godina učim da sebe poštujem, cijenim i prije svega volim ovakvu kakva jesam.
Malo baljezganja u pisanoj formi, ali se nisam mogla suzdržati i ne podijeliti sve što me tišti kroz ovaj post. Ljudi su emotivni samo kad su njihovi lični interesi u pitanju, a sve vrijeme sam se pitala kako da niko ne uzima u obzir ono što ja osjećam i kako se prije svega osjećam.
Dosta je bilo udovoljavanja preko moje tihe patnje i muke već duži niz godina. Ne vjerujte nikome kad vam kaže da vas razumije; ne razumije niko nego vi sami koliko se psihički borhate. Koliko možeš biti svoj najveći neprijatelj toliko možeš biti i najbolji prijatelj.
Tek tada ćeš osjetiti poštovanje i vrednovanje. Ja sam to naučila nažalost tek sad i na jedan onako teži način.
Hvala ti na ovom postu. Ja učim da se volim, isto na teži način. Poželi mi sreću. 🙂 Ja tebi želim da nastaviš ovako kako si krenula, zvuči da ti je dobro.
Vjeruj mi, teško mi je i dalje ali sam čvrsto odlučila da se posvetim sebi. Neće niko umjesto mene sigurno, a i ti ćeš hvala Bogu naučiti sigurno na pravi način poštovati, cijeniti i voljeti sebe 🥰 dosta smo bili people pleaseri 😄